Osam godina sanjali smo isti san

Ocena korisnika:   / 0
NajlošijeNajbolje 
   Postoje osobe, lica, osmesi i patnje kojih se rado sećamo. One čine moje odeljenje iz osnovne škole.

   Kako je visoka ova zgrada! Umorna od penjanja uz stepenice zastala sam ispred stana 483 i zazvonila. Vrata su se otvorila.

   - 3dravo, Nastasja, uđi. Jedva sam čekala da te vidim – rekla je Nevena.

  Ušla sam u stan ne mogavši da verujem, da posle dvadeset godina, iz osnovne škole jedva prepoznajem najbolju drugaricu Nevenku, kako sam je tada zvala. Ovaj susret obe nas je vratio u maj 2011. kada smo se mi, sa još osamnaest drugova smejale i plakale. I sve ostalo što rade drugovi, radili smo zajedno, osam godina. Veoma jasno sam mogla da vidim Natašu sa svojim roze patikama, Acu smrtno zaljubljenog u jednu devojku o kojoj je cela škola brujala i Sašu, večito zbunjenog dok odgovara matematiku. Sećnjana su počela da naviru kao talasi koje donosi uragan sa Pacifika. Sa ponekom suzom u krajičku oka, sećale smo se  zajedno naših snova i patnji. Da li zbog sreće ili tuge, ne znam, ali suze su već lile niz obraze sada kada se setismo naše Bokice, koja je svojim osmehom svakog dečaka očaravala. Naravno, mi, ostale devojčice, smo joj sve pomalo zavidele, iako to nijedna nije želela da prizna. Setile smo se i naše razredne koja nam je uvek davala savete, da bismo postali bolji ljudi.

  Osam godina, moje društvo iz osnovne škole i ja  sanjali smo isti san, da maštamo skupa sve do poslednjeg ,,3bogom”.

  Osetila sam kao da sam u velikom vremeplovu kada sam videla nas svih dvadeset kako kao zapete puške sedimo u kabinetu fizike čekajući da nam fizičarka podeli kontrolne vežbe. I tada smo se držali zajedno. Prelepi doživljali i lica duboko zakopani u memoriji leteli su mi brzinom svetlosti kroz misli.

   Ali, tek kada je sve gotovo, ponovo želite da budete oni isti osnovci koji će trčati do ,,Europroma”  na malom odmoru i dosađivati se na tehničkom. Tek kada je sve gotovo, shvatite da sve vaše tadašnje muke, ustvari nisu muke, i da biste sve male radosti i tuge iz osnovne škole ponovo proživeli.

  ,,Život nas kad-tad prizove k pameti i nauči nas da volimo i jedni drugima praštamo”, rekla je  Džudi Kolins. Srećna sam zato što smo moji drugovi i ja naučili ove dve stvari čim smo se upoznali.

 Marija Nastasja Dević


( 0 Votes )